Ljubavna pesma... Sevdah...
Postoji li nešto što do sada nije rečeno o sevdalinkama, opis ovih prelepih pesama koje plene svojom melodikom, a najpre nevidljivom, tako snažno čujnom atmosferom koja nas transponuje u prošlo vreme? U nit tanane melodike bogate melizmima, utkana je osećajnost, doživljavanje i opisivanje ljubavi kao ašika, ali i ljubavi prema zemlji, prirodi, svetu. Sledećih nekoliko misli na najprimereniji način dočaravaju duh i atmosferu sevdaha, sevdalinke i njenog muzičkog, socijalnog, emocionalnog ambijenta:
„Svijet je ovo, do zla Boga, čulan i mašta o njemu je čulna. A pod kamenom patrijarhalnog tabua izrazio se u najčišći fluid – ispjevao u svojoj drijevnoj rijeci, jednu od najrafiniranijih i najdramatskijih ljubavnih lirika u svijetu.”
Skender Kulenović, o sevdalinki
„Sevdalinka (ljubavna pjesma, pjesma o ljubavi) u kulturi bosanskih Muslimana ima posebnu ulogu. To je narodna pjesma u kojoj je u jezgrovitom muzičko-književno-jezičkom obliku iskazano jedno autentično narodno biće, prepoznatljive ambijentalnosti, naglašene senzualnosti i životne i općeljudske tragičnosti. Sevdalinka je odražavala posebnost i izvornost čaršijskog bosanskog ambijenta, njegovih dućana i bazerdžana, mahala i bašča, izvora i rijeka, momaka i djevojaka, njihove ljepote, mladosti i sevdaha. Kroz nju je na jedan neponovljiv, umjetnički uvjerljiv način opjevana ljepota življenja i mladosti, kao i ljubavna i životna bol, ali je tu, kao rijetko gdje, postignuta i ljepota i autentičnost riječi i izraza. Tu prepoznajemo umjetnički transformiran govor bosanskih šehera i kasaba u vrijeme turske vladavine, puls i ritam toga govora. Kroz taj govor narodni nepoznati pjevači udahnuli su mirise i ispili sokove iskonske ljepote osjećanja, postižući zadivljujući sklad između izvornosti osjećanja i jezičkog izraza kojima se ona iskazuju.
Istraživanja sevdalinke sa književno-historijskog aspekta pokazuju da ta pjesma nastaje, živi, i mijenja se i bogati u bosanskim mahalama i čaršijama, da je ona izraz tog načina življenja, poimanja života i ljubavi. Njena žarišta su centri orijentalne, materijalne i duhovne kulture u Bosni, prije svega Sarajevo, a onda i druge veće, pa i manje kasabe širom bosanskog pašaluka.”
Dževad A. Jahić: Jezik bosanskih Muslimana. Sarajevo, 1991.
„Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ „bosanska“ geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ „gradska“ urbanost, a riječ „ljubavna“ sadržajnu tematiku.”
Omer Pobrić